субота, 24. мај 2014.

Pitate se zašto današnji “klinci” ne čitaju ili čitaju neki šund? 

Zato što im niste napisali ništa bolje. Zato što im niste Nametnuli ništa korisnije. Jer to danas tako ide. Kao kada psa vabite mirisom živog mesa. Samo što, kada to učinite, treba da vodite računa da mu nešto sličnog kvaliteta i date. A ne da mu, kada dobijete šta ste želeli, zatvorite vrata pred njuškom i otvorite paštetu. Jer to možete učiniti samo jednom.
Muškarci se uglavnom zadržavaju na naučnoj fantastici. Žene na ljubavnim romanima novokomponovanih spisateljica. Onima koje dobijete uz dnevne novine. Novine koje obično nemaju lektora. Novine kojima je senzacija novi kućni ljubimac Jece, Seke, Cece... 

Šta ćemo sa momcima i devojkama?
Kod njih prolaze samo vizuelni sadržaji – gomila smeća sa Fejsbuka, Tvitera, Instagrama, Tumblr-a... Ne znam ni ja čega još... Momci, ako ne čitaju istorijske romane, oni ne čitaju ništa što u sebi ne sadrži slike. Dolazimo do ciljne grupe – devojke. 
Devojke veruju u bajke. Zašto? Zato što im se plasira gomila laži. U kontinuitetu. Njihove „drugarice“ imaju ulickani ljubavni život koji promovišu na fejsbuk stranici. One veruju svakom posteru sa srceparajućim citatom. One slepo prate, ne misle. Onda pomislim da su momci mnogo pametniji kad Ništa ne čitaju. Ali zaista.

...


Ovaj blog je namenjen svim (mladim) ljudima koji su često grešili u životu.
Ako pomislite da ste prečesto bili kreten. Pa, verovatno jeste. Samo što bih volela da vam kažem da razloga za brigu nema.
Svi smo.
I to je sasvim OK.

Нема коментара:

Постави коментар

Povratak

Kad bi te pesma mogla vratiti To bi bila pesma najlepša na svetu Zbog tebe bih naučila I da crtam Pa bi iz te pesme cvrkutale ptic...