петак, 27. јун 2014.

Borba.

Stao si između mene i Svakodnevnice. Ona razjarena, duboko diše, osetim njen bes.
Sigurna sam.
Naslanjam glavu na tvoje rame i gledam je bez ikakvog straha.
Želi da me povredi.
Ti, miran, gledaš u  nju sa poluosmehom. Samouveren. Jak.
Ne može mi ništa.
Povlači se u ćošak čekajući da me pustiš.
Nemoj Danas.
Samo malo da odmorim.
Sutra već možeš.
Kad skupim snage.
...
Povuci se.
Pusti nas dve da se Obračunamo.
Zaboravi na momenat da si moj Zaštitnik.
Veruj mi.
Voliš me ovakvu,ne želiš nikada da budem Slaba.
Spoznaj kad je Vreme da me pustiš da se Borim.
Povuci se.
...
Ne okreći glavu.
Ne žali me.
Gledaj tu Borbu.
Ne uleći kad deluje da gubim!
Kad padam.
Krvarim.
Ostavi me samu sa mojom Slabošću.
Ustaću jednom.
Moram.
Gledaj me kako se borim. Jer i kada sam slaba u borbi, zapravo sam Jaka.
Zapamti to.
Nikada mi ne dozvoli da se ušuškam na tom ramenu i da postanem nešto što Nisam.
Biće tako lakše ali samo kratko.
Nemoj da se pitamo onda šta ćemo sutra...

Нема коментара:

Постави коментар

Povratak

Kad bi te pesma mogla vratiti To bi bila pesma najlepša na svetu Zbog tebe bih naučila I da crtam Pa bi iz te pesme cvrkutale ptic...