субота, 11. октобар 2014.

Umreti jadno i bedno tamo gde su te drugi zgazili? Baciti za leđa sve te godine i godine Borbe. Zaboraviti na nekadašnji sopstveni Sjaj. Potisnuti misao o Samosvesti. Predati se ... Nikada!

Čovekova priroda je mazohistička. Osvrnite sa na dan iza vas. Sigurno postoji bar jedna stvar koju ste (ne)svesno uradili a da je svojevrsni oblik mazohizma. 

Šta je ljubav?
O tome možemo polemisati do konca vremena, ne samo do umiranja pojedinih duša.
Gde je mazohizam?
Ili bolje, gde ga nema?
...
Život nije podvojen. Kao što nisu ni naše misli i osećanja. Najlepša jela mešavina su najraznovrsnijih sastojaka. Većinu njih ne osetimo dok nam se zalogaj topi u ustima. Zapravo... ne osetimo njihovu pojednost. Ono što dolazi do izražaja, to je ona fina primesa, onaj naizgled sitan i beznačajan doprinos pojedinosti u celini. Nesvesni prisustva pojedinih sastojaka mi uživamo u ukusu. I ne postavljamo dodatna pitanja jer... Ko još traži objašnjenja hedonizmu? Čula vrcaju, slave i šenluče, pa kako im  uskratiti to zadovoljstvo? 

...

Zašto ja volim one koji mi žele zlo? Zašto mazohistički slavim svaki napad na moju Ličnost. Zašto najstrastvenijim zagrljajem grlim onoga ko me je skrajnuo i odbacio?

...

Ima li lepšeg osećaja od pobede Ličnosti? Od one tihe, smešljive, nenametljive? One koju ste do juče gazili, šutirali i ostavili u ćošku da Umre. One koja je teško disala u memljivom uglu dok je muve obleću kao mali lešinari... A Vi izađete iz Sobe, pobedonosno. U njoj se čuje odzvanjanje potpetica. I muških i ženskih. I grohot. U daljini. Sve tiši i tiši. 
Ona se prevrće po tom sramotnom uglu, vodi najtežu borbu ikada. Borbu sa samom Sobom. Umreti jadno i bedno tamo gde su te drugi zgazili? Baciti za leđa sve te godine i godine Borbe. Zaboraviti na  nekadašnji sopstveni Sjaj. Potisnuti misao o Samosvesti. 
Predati se.

...

Nikada!
Ne moramo skočiti! Pridignimo se polako. Korak po korak. Milimetar po milimetar ako treba. Pa prvo sedimo. Odmarajmo neko vreme. Hranimo svoj um Samopouzdanjem. Podstičimo sebe jer niko drugi neće. Ničiji uticaj neće biti tako efektivan. Skupljajmo snagu. Obnavljajmo u sebi sve plemenite osobine kojima smo do malopre umalo dozvlolili da Uginu. Da nečasno svrše na nedostojnom mestu. 

...

Proći će neko vreme
Dok ponovo očvrsnemo
Ali hoćemo.
Ustaćemo, novi, Obnovljeni, Prosvećeni, Zadovoljni...
Ustaćemo i bićemo Jaki.
Ponovo.

Нема коментара:

Постави коментар

Povratak

Kad bi te pesma mogla vratiti To bi bila pesma najlepša na svetu Zbog tebe bih naučila I da crtam Pa bi iz te pesme cvrkutale ptic...