среда, 19. новембар 2014.

Mržnja.

Strašna je to stvar...

mržnja.

Gledam te ljude kako Ih je izobličila.
Ona.

Gledam te unezverene poglede, ta delanja zveri zarobljenih u okove Nemoći.
Ne znaju kako da se izbore sa Životom pa jure, besno, od jednog do drugog ćoška tog bednog Kaveza.
Želeli bi nešto, a ne znaju ni sami šta.

Ili znaju.
Tim gore.

Onda njihova Glad za ostvarivanjem Cilja prevazilazi sve granice normalne ljudske Ambicije.

Oblik njihovog lica oblikuje Ona,
za iskrivljene usne, kriva je - Ona
Uznemireni pogled - Njeno je delo.

mržnja.

Nikada ne dozvoli sebi da te Obuzme.
Izobličiće ti telo,
Uzeće ti dušu, kao komade plastelina raznih boja; smešaće i izmuljati svojim nečasnim rukama dok ne postaneš bezoblična, ružna, bedna masa.
Produkt tuđe Manipulacije.
Od tebe, Veličanstvenog, napraviće gomilu Smeća.
Ako joj samo odškrineš vrata...
Istraj!

Нема коментара:

Постави коментар

Povratak

Kad bi te pesma mogla vratiti To bi bila pesma najlepša na svetu Zbog tebe bih naučila I da crtam Pa bi iz te pesme cvrkutale ptic...