недеља, 22. март 2015.

Dan bez reči...

Plašim se izgubljenog Dana
strepim svaki put
kada prođe jedan
a da papir nisu ispunile
Reči...

Zaboravim da jedem
da pijem
da spavam
i i dalje,
nažalost,
 živim ovo jadno preživljavanje.

Potisnem Misao
ne napišem ništa Danas
Legnem u krevet
i svu noć se vrtim
od Nemira
od Straha
od Nezadovoljstva
sve dok Jutro ne donese
Sigurnu i Blagoslovenu

Smrt.

Нема коментара:

Постави коментар

Povratak

Kad bi te pesma mogla vratiti To bi bila pesma najlepša na svetu Zbog tebe bih naučila I da crtam Pa bi iz te pesme cvrkutale ptic...