понедељак, 8. децембар 2014.

Gledam tu današnju "decu",
buduće snobove
bezdušnike
materijaliste...
Čemu ih učite?
Osamnaesti rođendan.
Plaćen fotograf,
slikanje za klavirom sa
cirkonima
kristalima
dijamantima;
cipelama nama nepoznatog brenda (ne možemo sebi to da priuštimo, i briga nas)
u haljini poznate kreatorke...
Ambijent?
Vrlo sofisticirana dnevna soba.
Na policama?
Mnogo knjga i...
Fotografije nekih srećnih, zagrljenih, nasmejanih ljudi...
Na ekranu poslednja slika -
- slavljenica i mali beli pas.
Jer je to moderno.
Gde su ljudi sa polica, iz ramova?
Da li je na kraju to tvoja sreća, tužna devojčice!
Znaš li da si tužna?
Znaš li da su neki drugi isti taj dan proslavili tugujući jer nisu imali najmiliju pored sebe?
Osvesti se
dok ne bude kasno...

Нема коментара:

Постави коментар

Povratak

Kad bi te pesma mogla vratiti To bi bila pesma najlepša na svetu Zbog tebe bih naučila I da crtam Pa bi iz te pesme cvrkutale ptic...