Zamišljam te, uvek nekako velikog
...
Ne fizički
Nego mentalno
Zamišljam te ogromnog i nežnog i
namrgođenog u isto vreme…
Zamišljam te kao sigurnu luku
Kao proždiranje pogledom
Kao najjači zagrljaj na svetu…
Zamišljam te kao miris i dodir i
pogled
Najintenzivniji
Zamišljam te onako filmski
kao da možeš bez mene ali da ne želiš
Da voliš moje ludosti ali ih ne
osuđuješ
Da slušaš moje ideje
I da zajedno plivamo kroz oblake
Zamišljam te da sa oblaka možeš i da
siđeš
Kad se sa njih sići mora…
I ne znam zašto si još uvek samo
misao…
Нема коментара:
Постави коментар