уторак, 17. октобар 2017.

Misao


Zamišljam te, uvek nekako velikog

...

Ne fizički
Nego mentalno

Zamišljam te ogromnog i nežnog i namrgođenog u isto vreme…

Zamišljam te kao sigurnu luku
Kao proždiranje pogledom
Kao najjači zagrljaj na svetu…

Zamišljam te kao miris i dodir i pogled
Najintenzivniji

Zamišljam te onako filmski
kao da možeš bez mene ali da ne želiš
Da voliš moje ludosti ali ih ne osuđuješ
Da slušaš moje ideje
I da zajedno plivamo kroz oblake

Zamišljam te da sa oblaka možeš i da siđeš
Kad se sa njih sići mora…

I ne znam zašto si još uvek samo misao… 

Нема коментара:

Постави коментар

Povratak

Kad bi te pesma mogla vratiti To bi bila pesma najlepša na svetu Zbog tebe bih naučila I da crtam Pa bi iz te pesme cvrkutale ptic...